Knjiga predstavlja pokušaj sistematizacije praktično-izvedbenog i izvedbeno-teorijskog istraživanja pokreta koji se odvijao tijekom desetak godina kroz različite radionice, izvedbe, razgovore i iščitavanje literature. Unatoč činjenici da je izvedbenost u širem smislu riječi termin koji se upotrebljava u mnogim segmentima ljudskog djelovanja, autorica se u radu usredotočila na proučavanje tjelesnosti kao osnove bivanja u svijetu i kreiranja stvarnosti s fenomenološkog i izvedbenog aspekta proučavajući odnos uma i tijela, njihovu integraciju i načine funkcioniranja mehanizama svijesti i tijela poput intencije, disanja, glasa, ponavljanja i ritma pri čemu se uvelike oslanjala na filozofiju utjelovljenja. Također se poimanjem tijela na Istoku i Zapadu i njihovom integracijom putem somatskih tehnika. Kroz bavljenje tijelom, pokušala je obuhvatiti složene sustave međudjelovanja subjekta i okoline, umreženost, ispreplitanje i neprestanu mijenjanje koje čine samo tkanje života. Domena izvedbenosti, kako je navedeno u radu, odabrana je prvenstveno iz interesa i ljubavi autorice prema izvedbenim umjetnostima, ali ona funkcionira i kao indikator šireg polja ljudskog djelovanja, pri čemu autorica polazi od pretpostavke da izvedbenost istovremeno stvara i reflektira djelatne mehanizme aktivnosti-percepcije i tijelo-uma u interakciji s okolinom. Odabir tematskih cjelina ostao je krnji, budući da su se tijekom istraživanja otvarala uvijek nova polja mogućnosti i usmjeravanja. Bubaš smatra da je objedinjavanje iskustvenog i teorijskog, baš kao i znanstvenog i umjetničkog principa važan smjer učenja i istraživanja, i ovaj je rad pokušaj afirmiranja takve miješane metodologije tzv. praksom-vođenog teorijskog istraživanja, pri čemu se osobno iskustvo tretira kao ravnopravan teorijski alat.